Nismo svi isti. Prema nekima je život bio suroviji. Uskratio im je vid, sluh, slobodno kretanje. Reklo bi se da im je uskratio pravo na sport - na igru i na takmičenje. Ali nije! Jer zaista nismo svi isti. Neki se ne mire sa nevoljom, i ne prizanaju poraz pred njom. Heroji koje predstavljamo u ovoj epizodi nisu pristali na ograničenja koja im je život nametnuo. Oni, kao i svi ostali sportisti, bitku biju sa svojim unutrašnjim granicama. Pobeđuju kad pobede sebe. A tu je pobedu najteže izvojevati. Preispituju se. Padnu, pa ustanu krenu dalje. Kao i mi ostali. Jer, svi smo isti.
Lazar Filipović
Čačanin Lazar Filipović i Marko Pavlović iz Kragujevca poznati su širom Evrope. Ovaj tandem osvaja zlata i srebra na kontinetalnim takmičenjima u paratriatlonu. U ovoj, ianče najtežoj atletskoj disciplini, udruženim snagama nastupaju osoba bez invaliditeta i osoba sa određenim hendikepom - zajedno plivaju, zajedno voze tandem bicikl i zajedno trče. Lazar ima svega tri odsto vida, sa smanjenjem svetlosti smanjuje se i vidno polje. U sumrak i noću ne vidi ništa, preko dan obrise. Student je treće godine Fakulteta medicinskih nauka u Kragujevcu: Marko je njegov trener. Zajedno, imaju ogromnu volju da pobeđuju, snagu da na takmičenju vezani jedan za drugog preplivaju 750 i pretrče 5.000 metara, i na zajednučkom biciklu prevezu 20 kilometara. I imaju taj jedan bicikl za treninge star sedam godina... Najveću podršku pruža mu porodica. Lazar ima njih, i trenera Marka. Ima sebe, odlučnog i snažnog. Lazar se ne da tami...
Pavle Dimić i Damjan Jandrić
Još kao sasvim mali, Pavle Dimić govorio je da će biti svetski prvak u šahu. Bolest mu je ograničila kretanje, svaki pad mogao je da ima teške posledice za ovog mališana koji ima obiljno oštećenje vida. Jedina razonoda bio mu je šah. Pavle još nije veliki, ima petnaest godina, ali se svom snu približava. Na Sedmom svetskom omladinskom prvenstvu sveta za slabovide osvojio je prvo mesto! Treće mesto na istom takmičenu osvojio je njegov drug Damjan Jandrić, koji je, opet, prvak Srbije. Damjan se bavio i plivanjem, bio je šampion države u kategoriji za slepe i slabovide i u ovom sportu. Medicinskim rečnikom kazano, oni imaju oštećenje vida od pedeset odsto. Ali to ih ne sprečava da budu dobri đaci i uspešni sportisti. Šampioni iz sveta senki.
Milan Petrović
Sudbina je Milanu Petroviću jasno i grubo rekla da stane! Sa jedanaest godina počeo je da gubi vid, nisu pomagali lekari ni iz Amerike ni iz Rusije, i sa šesnaest više nije video ništa. Sudbina ga je opkolila apsolutnim mrakom. Ali Milan nije hteo da se zaustavi. Nastavio je da uči i diplomirao na Višoj školi za manadžment. I nastavio je da se bavi sportom, pa će nas ove godine predstavljati na Paraolimpijadi u Lonodonu. Milan je ponositi vlasnik brojnih medalja i titula sa domaćih i evropskih takmičenja u biciklizmu, i učesnik dva svetska prvenstva. Sa davedeset godina je počeo da se bavi plivanjem, a već dve godine kasnije takmičio se u skokovima u vodu. Naravno, bude dana kada mu ne polazi sve za rukom. Kada je mrak crnji nego obično. Tada, kaže, podvuče crtu, kaže sebik šta je uradio do sada, i šta još hoće da postigne. I nastavi dalje. Jer, Milan Petrović ne odustaje.
Deveta emisija SRCEM SE DALJE VIDI na programu je u nedelju 03.06.2012. u terminu od 17:00 časova na RTS1