|
Thursday, 06 May 2010 08:49 |
Vozač u GSP osam godina se sam stara o svoje četvoro dece
Samohrani otac Mile Pajić iz Borče već osam godina se stara o svoje četvoro dece. Vozač u GSP-u svo svoje slobodno vreme posvećuje Mirjani (22), Dragani (15), Jeleni (13) i najmlađem Nikoli (9) koji svu ljubav i pažnju primaju samo od njega. Majka ih je napustila pre osam godina i preudala se i od tad ne brine o njima. - Živimo samo od moje plate. Ne primamo ni dečji dodatak niti bilo kakvu pomoć. Trudim se koliko mogu da im obezbedim sve što im je potrebno. Svako od njih ima svoju sobicu, krevet i pisaći sto. Pokušao sam da potražim bivšu ženu kako bi im plaćala alimentaciju, ali ona ne da svoju adresu i pravda se da nigde ne radi. Sud mi je rekao da moram da nađem način da joj naplatim, ali ne znam kako. Ranije je radila preko omladinske zadruge, ali sada nigde nije prijavljena i nema načina da plaća alimentaciju - započinje svoju nesvakidašnju priču ovaj plemeniti čovek. Deca sa majkom nemaju gotovo nikakav kontakt. - Nisu se čuli godinu dana. Izbegavaju da razgovaraju sa njom, pa sam im ja i otac i majka. Sam i kuvam i perem. Dragana mi mnogo pomaže, a i najstarija Mirjana ume da kuva, tako da se snalazimo - objašnjava Mile. Najteže mu pada to što i pored sve brige, nekad ne uspe da se nađe pored dece kad im je potreban. - Jelena je juče iščašila rame na fizičkom, ali nikom nije rekla. Tek posle dva sata kada je počelo da je boli, požalila se pedagogu i otišla kod lekara. Iz škole su me zvali da dođem po nju, ali nisam mogao jer sam bio kod majstora. Onda je morala sama sa drugaricom da ide iz škole kući dok ja nisam završio da bih je odvezao u Institut za majku i dete - kaže Mile. Jelena je povučena, pa je često meta ostale dece u školi. - Kad je bila mlađa, tukli su je neki dečaci u školskm dvorištu. Vozio sam autobus kad su me pozvali iz škole da mi kažu da mi je dete povređeno. Toliko sam se uplašio da nisam znao šta da radim, a nisam mogao da ostavim autobus sa svim putnicima na sred grada. Ona je posle toga od stresa završila u bolnici i pila lekove za smirenje godinu dana – priseća se Mile. - Trudim se da im omogućim sve najbolje. Svi idu na aikido u školi, plaćam im treninge svakog meseca. Onda jednom dođe sin i kaže kako su im pokrali sve pare iz svlačionice za vreme treninga jer nisu imali katanac na vratima – kaže ovaj samohrani otac, dodajući da ga najviše boli što ni od koga nema nikakvu pomoć.
Izvor: Alo (2008)
|